Svatko od nas ponekad osjeća zabrinutost, napetost ili strah. To je prirodna reakcija organizma na zahtjevne životne okolnosti i sama po sebi nije problem. Kada se suočavamo s važnim događajem, promjenom ili neizvjesnošću, normalno je da smo neko vrijeme pod većim stresom.
Problem nastaje kada osjećaj napetosti više nije vezan uz jednu konkretnu situaciju, nego postane dio svakodnevice. Kada se budite s osjećajem nemira, tijekom dana stalno nešto analizirate, unaprijed predviđate moguće probleme i imate dojam da se vaš um jednostavno ne može “isključiti”.
Tada više nije riječ samo o prolaznom stresu.
Stres i anksioznost nisu isto
Stres najčešće ima jasan uzrok. Primjerice, rok na poslu, važan ispit, zdravstveni pregled ili obiteljska situacija. Kada se okolnosti promijene, razina stresa obično se postupno smanjuje.
Kod anksioznosti situacija je drugačija. I kada objektivna opasnost prođe, osjećaj unutarnje napetosti može ostati prisutan. Misli nastavljaju tražiti nove razloge za brigu, tijelo ostaje u stanju pripravnosti, a osoba često ima osjećaj da se nikada ne može potpuno opustiti.
Mnogi ljudi tada pomisle da su jednostavno takvi ili da bi se trebali “samo malo više opustiti”. Međutim, kada živčani sustav dulje vrijeme funkcionira u stanju pojačane pobuđenosti, opuštanje više nije pitanje volje.
Kako prepoznati da anksioznost traje dulje nego što bi trebala?
Ne postoji jedan znak koji će dati odgovor. Češće se radi o kombinaciji različitih iskustava koja postupno postaju dio svakodnevice.
Možda primjećujete da:
teško prestajete razmišljati o mogućim problemima
unaprijed analizirate različite scenarije i pripremate se za ono što bi moglo poći po zlu
teško se opuštate čak i kada za to imate priliku
osjećate unutarnju napetost bez jasnog razloga
stalno imate osjećaj da nešto morate riješiti ili kontrolirati
izbjegavate određene situacije jer očekujete da će biti previše zahtjevne
nakon razgovora ili događaja dugo analizirate jeste li nešto rekli ili učinili pogrešno.
Takav način funkcioniranja često postaje toliko uobičajen da ga osoba više ni ne primjećuje. Kaže da je jednostavno navikla biti pod stresom.
Tijelo često prvo pokaže da nešto nije u ravnoteži
Anksioznost nije samo iskustvo koje se događa u mislima. Dugotrajna napetost utječe i na tijelo.
Neki ljudi primjećuju ubrzano lupanje srca ili osjećaj pritiska u prsima. Drugi osjećaju napetost u vratu i ramenima, glavobolje, probleme sa spavanjem ili probavne tegobe. Netko će imati osjećaj nedostatka zraka, dok će drugi primijetiti da se vrlo brzo umara ili teško održava koncentraciju.
Zbog tih simptoma mnogi najprije posumnjaju na tjelesnu bolest i naprave različite liječničke pretrage. Kada su nalazi uredni, često ostanu zbunjeni jer simptomi i dalje postoje.
Važno je naglasiti da to ne znači da su simptomi umišljeni. Naprotiv, oni su stvarni. Razlog je u tome što živčani sustav dulje vrijeme funkcionira kao da je organizam stalno izložen opasnosti.
Zašto se to događa?
Naš mozak neprestano procjenjuje okolinu i pokušava odgovoriti na pitanje: “Jesam li siguran?”
Kada procijeni da postoji prijetnja, aktivira alarmni sustav koji priprema tijelo za reakciju. To je iznimno koristan mehanizam kada smo stvarno ugroženi.
Međutim, kada mozak počne i svakodnevne situacije doživljavati kao potencijalno opasne, alarm ostaje uključen mnogo dulje nego što je potrebno. Tijelo tada ostaje u stanju pripravnosti, iako stvarna opasnost više ne postoji.
Upravo zato mnogi ljudi kažu da razumiju kako objektivno nema razloga za toliku brigu, ali se unatoč tome ne osjećaju mirnije.
Dobra vijest je da se to može promijeniti
Ljudi često misle da je cilj potpuno ukloniti anksioznost ili prestati osjećati neugodne emocije.
To nije realan cilj, niti nam je potreban. Anksioznost je normalna ljudska emocija koja ima svoju funkciju.
Ono što je moguće razviti jest drugačiji odnos prema vlastitim mislima, emocijama i tjelesnim reakcijama. Kada naučimo prepoznati što se događa u nama, smanjiti automatske reakcije i postupno vratiti osjećaj sigurnosti, živčani sustav više ne mora stalno ostajati u stanju pripravnosti.
To je proces koji zahtijeva vrijeme i praksu, ali upravo zato donosi promjene koje su dugoročno održive.
Ako ste se prepoznali u ovom tekstu, važno je znati da niste jedini. Mnogi ljudi godinama funkcioniraju pod stalnim pritiskom misleći da je to jednostavno njihov karakter ili način života.
Prvi korak prema promjeni često nije pronaći još jednu tehniku ili savjet, nego razumjeti što se zapravo događa u vašem umu i tijelu. Tek tada postaje moguće razvijati vještine koje omogućuju mirnije, svjesnije i slobodnije funkcioniranje.
Preuzmite besplatan vodič “Tjelesni simptomi povišene i dugotrajne anksioznosti”, u kojem ćete pronaći detaljnije objašnjenje najčešćih tjelesnih simptoma anksioznosti te praktične prijedloge koji vam mogu pomoći bolje razumjeti vlastite reakcije i napraviti prve korake prema promjeni.
Želite otići korak dalje?
Preuzmite besplatan radni list za praćenje osjećaja i raspoloženja koji će vam pomoći lakše prepoznati što se događa u različitim situacijama i razvijati veću emocionalnu svjesnost.
